Mišljenje Bogdana Tanjevića jedno je od onih koje su i danas veoma cenjene širom bivše Jugoslavije, ali i sveta. Legendarni Boša idealan je sagovornik za brojne teme u društvu, ali je naravno košarka na prvom mjestu. Sumirajući nedavno završeni Eurobasket, Boša za Oslobođenje kaže da je titula koju je osvojila Španija iznenađujuća, ali i očekivana.
Pristup
– Španija godinama najbolje radi sa mladim selekcijama, sa tom najmlađom starosnom grupom. Nekoliko puta sam svjedočio kada sam išao u Španiju kako rade njihove kadetske i mlađe selekcije. Vjerovatno imaju i najveći broj pismenih trenera. Dakle, oni koji znaju na koju stranu da “teraju”. Znate kako se kaže kada se fudbal igra sa malim golovima, pa kada se postavi pitanje “Za koji se zalažemo?” Dobar dio ovog našeg svijeta, ne samo u sportskom već i u političkom smislu, ne zna kuda da “ide”. Oni to zaista rade na ozbiljan način. Prvo, pristup klubova je fantastičan. U Italiji se to odavno stišalo, jer veliki klubovi nemaju ni obavezu da imaju omladinske selekcije, žive od tzv. mercata, odnosno tržišni igrač, novinarima je najzanimljivija. Neki ljudi mijenjaju strance nakon 15 dana, jednog otjeraju, drugog dovedu. Ali to je dovelo do toga da posljednjih godina nemaju medalja u omladinskim kategorijama. Kada sam se vratio u Italiju, formirao sam selekciju U14, koja sa 11 zemalja, među kojima je i Crna Gora, igra jedan turnir u Sloveniji, a to je malo i nezvanično Evropsko prvenstvo. U Slovenj Gradecu je i samo je pitanje vremena kada će ga FIBA predložiti za zvanično EP. Kako sam ja napustio Federaciju, oni su je ukinuli, mislim na Italijane. Španci dominiraju u svim kategorijama, ove godine su napravili “pokolj” medalja. Dvije zlatne i dvije srebrne medalje, to je fantastično. I onda nije nenormalno kada se pojave nove generacije dobrih igrača. Sa generacijom 1980. preuzeli su veliku moć, dominirali velikim takmičenjima i sada već imaju novu generaciju. Došli su sa devet novih igrača i, pazite, osvojili Eurobasket. To je jedan od najboljih rezultata u posljednjih nekoliko godina. U svakom pogledu, odličan je. Dakle, napravite smjenu generacija i osvojite medalju. Da ne kažem da su je osvojili na superioran način. Finale je bilo posebno superiorno, a nisam očekivao da će biti tolike razlike u finalu. Zadivljen sam kvalitetom igre, ali i kvalitetom pojedinaca, kako iskusnijih, tako i novih. To je zaista putokaz. Kod njih nije redak slučaj da četiri miliona ljudi pogleda klupsku utakmicu, kaže Tanjević i nastavlja:
– Sve ovo pokazuje koliko je važan ovaj “ulazak u domove”, gde se deca od malih nogu zaljubljuju u košarku. Dobro smo to iskoristili 70-ih godina nakon Svjetskog prvenstva u Ljubljani. Imali smo sreću da je direktor televizije bio fantastičan čovek, Nebojša Popović, bivši košarkaš. I sada su u pregovorima sa fudbalerima pametno smislili stvari, davali su otprilike utakmice koje su od trećerazrednog interesa. A Košarka je dozvolila televiziji da bira šta želi da emituje i sve je išlo u udarnom terminu. I tako smo ušli u kuće, a nakon toga smo imali ankete u osnovnim školama, pa je 90 posto odgovora bilo da žele da igraju košarku. A onda, u generacijama, to je izrodilo nove asove, taj ogroman širenje, i izbacili smo mnogo igrača iz te publike. Imali smo prvenstvo škola košarke BiH koje je vodio Rusmir Halilović i tada je interesovanje bilo veliko. Izbacili smo mnogo igrača iz toga. Prvo se sjećam da je Predrag Benaček stigao u A reprezentaciju Jugoslavije, a Mladen Ostojić u juniorsku reprezentaciju. A tu je i Aco Đurović, koji nije razvio svoj talenat. Ja sam se setio samo tih igrača iz jedne generacije, da ne govorim o ostalima, pa da pređemo na to da je Zoran Kajmaković postao kadetski prvak Jugoslavije. Tada je, s druge strane, u finalu za Šibenku igrao Dražen Petrović, kojeg sam trenirao sa 17 godina u A reprezentaciji. Sve počinje od sistema. Mislim da je Španija, sa svojim sistemom posvećenim mladima, zasluženo ubirala lovorike svih ovih godina. Moj prijatelj Scariolo već ima četiri titule prvaka Evrope. A prije nešto više od 20 godina, tačnije 1999, kada sam bio prvak Evrope sa Italijom, nisam ni održao sastanak prije finala sa Španijom, bilo mi je važno da se spremim za polufinale protiv Jugoslavije . To je bila razlika između Italije i Španije, a danas je obrnuto u korist Španije.
Španci nisu dominantni samo u košarci, sjajni su i u rukometu, gdje im se često daju male šanse, a stalno idu do samog kraja.
– U rukometu imaju veliku konkurenciju u dvije velike zemlje – Francuskoj i Njemačkoj. U Njemačkoj se igra sjajan rukomet i baš juče sam vidio da 10.000 ljudi gleda njemačku ligu u dvorani. Rukomet je moj prvi sport i Španija ga je podigla na određeni nivo. Uzeli su Talanta Dujshebaeva za igrača, a sada je postao najbolji trener. Koristili su sve strance koji su im dolazili za treniranje. Sve je to kod njih na visokom nivou. Imali smo Seju Hasanefendića, koji je napravio francuski rukomet. Pa zapamtite dobro, francuskog rukometa nije bilo nigdje dok Sejo nije otišao tamo. Izgradio je četiri različita tima od nula do šampiona. Šta je on danas imali. A sve što vidimo, budite uvereni, dolazi od rada sa mladima, kaže Tanjević.
—
—
Mnogo je kritika na račun naturalizovanih košarkaša u nacionalnim selekcijama. Međutim, Lorenzo Brown, igrajući za Španiju, pokazao je da su ovi igrači veoma važni.
– To je samo stvar ponosa koju ima država ili Košarkaški savez te zemlje. Na kraju, kada pogledamo sve, šta je Lorenzo dao Španiji, s obzirom na povrede, godine nekih, neiskustvo novih igrača, doneo je mnogo. Bio je jedan od najboljih. I sad kad odluče da angažuju stranca, sa tolikom proizvodnjom igrača, šta ćemo reći kad imamo mnogo manju bazu. Izdržao sam u Turskoj bez stranaca, nakon mene je Emir Preldžić postao turski državljanin, a imao sam ih naravno u Crnoj Gori, jer ta oblast ne može da pruži dovoljno kvalitetnih igrača. Hrvatska je već popustila, samo Srbija još nije. Pa, sjetite se da je jedna Rusija odlučila uzeti Amerikanca Jona Holdena, koji im je donio titulu prvaka Evrope 2007. godine. To se ne može osuditi. Naravno, Bosni i Hercegovini je potreban stranac. Pitanje je koliko će i da li će Srbija izdržati, a Hrvatska je već neko vreme pod pritiskom da uzme stranca. I mogu vam reći da su sa Smithom sada igrali jače i bolje nego prije.
Fond za sport
Iz ove perspektive, sada se čini da naša zemlja nije dobro iskoristila zlatnu medalju kadeta 2015. godine na Evropskom prvenstvu, ali Tanjević ističe da joj nije do posla.
– To je lako objasniti. U BiH nema želje da radimo nešto zajedno, pogotovo ne u politici. A druga stvar je da barem žele da izdvajaju novac za sport. Radio sam u Crnoj Gori i njen sindikat ima zagarantovanu skoro milion i 200 hiljada eura, što je oko dva miliona i 400 hiljada KM, a to nije novac za ono što gospoda troše u parlamentu i na javnim funkcijama. Kad bi se samo političari odvojili od tih raznih naknada, poticaja i sličnog, Košarkaški savez Bosne i Hercegovine mogao bi normalno funkcionirati. Tako da bi to bile normalne okolnosti, ne bi bilo drame. I gledao sam to nekoliko puta, dramu da li će ekipa ući u hotel i tu počinje nepotrebna nervoza, a da ne govorim o pripremama i šansi mladih selekcija da otputuju negde napolje da igraju sa vršnjacima. Sve je to posljedica neizvjesne pozicije KSBiH, koja ne treba razmišljati o problemima tog tipa. Tamo se niko neće obogatiti, a osim toga, svi glavni igrači dolaze dobrovoljno, nije potrebna stimulacija. Dok se to ne sredi, da bude stabilno, da su dvorane na raspolaganju ekipi cijeli dan, nema pomaka. Država to treba da sredi, mora imati fond za sport. U SFRJ smo to zvali “zajednička potrošnja”, da se kultura i sport serviraju radnom narodu da uživa u nečem dobrom. Navijanje za reprezentaciju je fantastična stvar i ovaj rezultat je van svake mere i kvaliteta organizacije i iznad mere i kvaliteta same zemlje, zaključio je Tanjević.
sport1.oslobodjene.ba