Uvijek pišu da je u Lukomiru sve dobro, a ovdje je toliko problema
Kažu da je Lukomir naziv dobio kada su umorni pastiri, nomadi pronašli to mjesto i nazvali ga Luka mira. Sačuvano u svom autohtonom izdanju, tek poneki detalj na kućama podsjeti nas da smo ipak u 2022. a ne u proteklom stoljeću. Na više od 1400 metara nadmorske visine, male kamene kuće pokrivene prepoznatljivom šindrom od trešnjinog drveta ili limom, tokom ljeta su dom za oko 30 ljudi. Obnavljanje stambenih objekata u Lukomiru ne može se raditi bez saglasnosti Državne komisije koja se bavi zaštićenim područjima. Sve mora biti prilagođeno autohtonom načinu gradnje u ovom selu na najvišoj nadmorskoj visini u BiH, koje predstavlja biser kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine.
U Lukomir smo došli iz Hadžića prema Igmanu, Milišićima, i dalje u pravcu Lukomira. Na bjelašničkim proplancima, dolinama, imali smo sreću pa vidjeli i divlje konje, jastrebove, velika stada krava i ovaca, tornjake – čuvara stada.
Luka ne(mira)?
Ova “Luka mira”, polako se pretvara u “Luku nemira” kažu mještani. Kažu i da se putem medija o Lukomiru pričaju priče kao da je sve idilično, a nije tako. Suočavaju se sa brojnim problemima kaže efendija Halil Čomor.
“Pristupni put je veoma loš. Zar je moguće da, kada prilazite Lukomiru, nemate nijednu tablu na kojoj vas upoznavaju o važnosti Lukomira? Ni po čemu ne možete zaključiti da dolazite u selo koje je biser kulturno-historijskog naslijeđa, da moramo čuvati to selo. To je nacionalno blago, i vaše koliko i moje a nikakvih putokaza, nikakvih natpisa o tom krajoliku na tom lošem putu. I ovaj makadamski put, to smo mi riješili, neki su nam malo pomogli, neki su obećali da će pomoći ali mi to finansiramo – je li to moguće, je li to normalno recite mi? A onda su tu i ovi četverotočkaši, kvadovi, i oni nam prave veliki problem!”
Razgovoru sa efendijom Halilom se pridružio još jedan mještanin koji kaže:
“Ima mnogo maloljetnika koji voze kvadove, mnogo neregistrovanih kvadova, prebrzo voze, naglo koče, uništavaju put, gaze stoku. Prošle godine su pregazili nekoliko ovaca, nedavno pregazili i psa tornjaka koji pomaže da se sačuvaju ovce. Ja bih svaki dan zvao policiju u Konjicu. A onda nam je veliki problem put. Zbog turizma bi ga trebalo popraviti, obećali su ali ništa, a nama je najbitniji put, ostalo ćemo lakše riješiti. ”
Turizam je nešto o čemu još uvijek mještani Lukomira uče. Ispred mnogih kuća možete vidjeti izložene vunene čarape a prodaju se po cijeni od 5 do 15 maraka.
U selu je i šest ugostiteljskih objekata u kojima možete naručiti nešto za jelo i piće. U ponudi su pite, povrće, teletina i janjetina ispod sača, domaći sokovi od drijena, zove, mente…
Možete potražiti i smještaj u selu, a cijene diktiraju vlasnici objekata.
U ugostiteljskim objektima se u poslijepodnevnim satima već naloži vatra jer su lukomirske noći hladne, a izgrađeni odnosno restaurirani su uz saglasnost komisije za zaštitu nacionalnih spomenika. Bitno je ne narušiti autentičnost poručuje nam jedan od ugostitelja.
Lukomir nekada
Posjeta Lukomiru ne bi bila potpuna bez priče o tome kako je nekada bilo u Lukomiru, a o tome smo razgovarali sa najstarijim mještaninom Čomor Vejsilom koji je rođen 1937.godine.
Živi sa suprugom Pašanom. Pronašli smo ih u kući na brijegu, ispod velike topole, a ispred ulaza u kuću kadife još uvijek odolijevaju hladnim lukomirskim noćima, i jakom vjetru.
Vejsil izrađuje i prodaje drvene kašike kakvim se nekada jelo, a nana Pašana plete vunene čarape. Domaćine zatekosmo kako klanjaju ikindiju, te nam dedo Vejsil reče da sjednemo dok završi sa tespihom, a onda smo kratko prokomentarisali sadašnjost i osvrnuli se na prošlost, te je dedo rekao:
“Ovo ti je, sine, sve drugačije nego nekada. Sada kada je mevlud, muzika iz onih kutija je preglasna, nekada nije bilo ni usne muzike. Na curama su bili dukati, zvečali su i igrali smo uz to. Kolo se kolalo, šta misliš kad se u jedno kolo ufati po pedeset cura i više – kakva je to muzika. Pa vidiš koja je bolje obučena, koja je bolje opremljena. Bile su naše tkane košulje, i veš, i šarene nogavice, čarape, navezeni prekrivači, košulja-ječerma i prekrivači-čemberi. Pa onda bile ogre, cure koje su imućne za njih su se momci faćali, i to za rubac. A kad su svadbe, trke…nema danas ni svadbe ni trke. Oni naši običaji su propali pa je to nama neobično”, poručuje dedo Vejsil.
Vejsilova supruga Pašana pojašnjava kako se nekada zabavljalo, kako su momci prilazili djevojkama.
“U kuću se iskupi sijelo, uz zidove se stave police i tu sjede djevojke. Onda počnu ulaziti momci i sjedaju na druge police, ne mogu se primaknut blizu djevojkama. Ako se bliže primakne, ima žena koja hoda i nadzire, pa ga tojagom udari po krilu, ne da mu se primaknut. A kad se kolo igra, rubac je između muškarca i žene”, kaže nana Pašana, a dedo Vejsil dodaje:
“Na kolima se puno upoznavalo. Žena popriča i sa dvadeset muškaraca, i muškarac sa dvadeset žena, pa nađeš ko ti odgovara. Boga mi, ko se s kim dogovorio, taj je toga i zavolio i uzeo. ”
Razgovor sa nanom Pašanom i dedom Vejsilom pomogao nam je da zamislimo kako je život u Lukomiru nekada izgledao.
Bilo je vrijeme za povratak u Konjic.
Vraćali smo se putem prema Bjelimićima, preko Tušila, Luke, Glavatičeva prema Konjicu. Sigurno da bi terencima vožnja tom relacijom bila mnogo ugodnija, ali malo putničko motorno vozilo pokušajte izbjeći ako ćete ići “konjičkom stranom”. Odluka da idemo tim putem, naročito od mjesta Luke do Odžaka u Bjelimićima, bila je jedina pogrešna odluka tog dana.
Ipak, ni taj izbor nije pokvario ukupan dojam o ljepoti ovog nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine kojeg čini 46 stambenih, 49 gospodarskih objekata i objekat bivše škole, te nekropola sa 18 stećaka na lokalitetu Vlaško groblje i nekropola sa devet stećaka na lokalitetu Jezerine.
radiokonjic.ba
07.09.2022.
(Zabranjeno je preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora Radio Konjic i radiokonjic.ba. Vlasnik objavljenih materijala na portalu radiokonjic.ba je RTV Konjic dd, i portal radiokonjic.ba, osim ako nije navedeno drugačije. Obavezni ste podijeliti izvorni link na informaciju koju preuzimate, tj.link na portal radiokonjic.ba)
Za preuzimanje informacija možete nas kontaktirati i putem:
rtvka@bih.net.ba
+387 36 726 267
