Nije ovih dana lako doći na područje Neretvice. Potrebno je i adekvatno vozilo i oprezna vožnja, a, prije svega, pridržavati se uputstava koje je Gradski štab civilne zaštite grada Konjica donio. Prioritet sada imaju vozila službi zaštite i spašavanja, kako građani svojim vozilima ne bi ometali rad građevinskih mašina.
Ekipa Radio Konjica zaputila se i u subotu prema Buturović Polju. Nakon prelaska mosta u Čelebićima naišli smo na punkt gdje su saobraćaj regulisali pripadnici policije i Službe za CZ i vatrogastvo i davali uputstva. Nedim Makan, iz pomenute službe, daje nam „zeleno svijetlo“ za prolaz i nastavljamo vožnju.
Kolega Muamer, koji je i dan ranije bio vozač ekipe Radio Konjica, objašnjava da je sada put prohodniji i kvalitetniji za vožnju, mada su na nekim dijelovima puta još uvijek klizišta. Nailazimo na drugi punkt, gdje je kolonu automobila zaustavila policija, koja nas propušta.
Na raskrsnici koja vodi prema Obrima i Nevizdracima nailazimo na ekipu Crvenog križa Konjic. Zamolili su nas da povezemo vodu, hranu i higijenske potrepštine do Buturović Polja. Mlade volonterke Sarah Hebibović i Amina Ćibo, s vozačem Muamerom Ćosićem, iskoristile su priliku da pozovu građane da dostave prijeko potrebne artikle (vodu, hranu, lijekove, kabanice, čizme), a Muamer je apelovao na sve koji imaju terenska vozila da se stave na raspolaganje i pomognu. Nakon što smo prebacili potrepštine u naš automobil, u čemu nam je pomogao i Anis Šahić iz Buturović Polja, koji je prethodno prevezao određenu količinu hrane, nastavljamo vožnju kroz Obre.
Vozimo se blatnjavim putem i polako stižemo do raskrsnice koja vodi prema Seonici i Trusini. Uz put je parkiran veliki broj automobila, a tu zatičemo i veliki broj volontera, kao i direktora Osnovne škole Seonica Zijada Halilovića, koji nam je rekao da je u petak uspio preko brda terenskim vozilom doći do škole.
„Uspjeli smo u subotu poslati mašine do škole, da vodu pokušaju ukorititi, da dalje ne potkopava potporne zidove škole. Pokušali smo s ministrom Velagićem i njegovim savjetnikom terenskim vozilom doći do škole, ali nismo uspjeli zbog blata. Za nastavni proces još ništa ne znamo, pratit ćemo situaciju i vidjeti šta dalje“, rekao je Halilović, dodavši da ko nije bio ovdje, ne može s fotografija i videa sagledati koliko je ljudima ovdje potrebna pomoć.
Nastavljamo blatnjavim putem kroz Trusinu, vidimo veliki broj mehanizacije na obali rijeke Seončice, pokušava se „ukrotiti“ korito rijeke, koja je usljed obilnih kiša nabujala.
Tužan prizor zatičemo ispred kuće Muhameda Sultića u Trusini. Kuća mu je totalno uništena, a ispričao nam je kako su on i supruga uspjeli da se spase.
„Uspio sam petnaest minuta prije rušenja da izvedem ženu koja hoda sa štapom. Ona se slabije kreće, a gazili smo kroz vodu. Smješten sam kod kćerke u Čelebićima ovo koji dan, pa ću vidjeti. Imam još jednu kćerku, a kod nje je kuća poplivala u Buturović Polju. Od kuće ništa ne mogu spasiti. Gledam sada kroz prozor, imam pedeset tegli zimnice, što ajvara, što ostaloga svega, a opasno je ući, ne smijem rizikovati. U mene su dva auta ovdje bila, otišla su oba auta, otišla je i kuća, ali je živa glava“, priča nam Muhamed i zahvaljuje na posjeti.
Hamdo Sultić je doživio istu sudbinu. Zatičemo ga na mjestu gdje je nekada bila njegova kuća, a sada su samo ruševine. Smješten je u stanu kod kćerke u Konjicu, gdje će vjerovatno provesti zimu, te je sa članovima porodice prikupljao ogrijevno drvo, koje nije odnijela bujica.
„Čovjek ne može ispričati riječima strahotu. Ove slike na mobitelima koje se dijele, to su minijature. Ovdje ima pedeset, šezdeset metara, a voda je nosila drvlje, trupce, kamen udara, to je bilo užasno. Nisam planirao da bježim iz kuće, popeo sam se na sprat, ali kada sam vidio da voda nosi zemlju kao prašinu, izašao sam iz kuće i prešao kod amidžića. Nakon nekoliko minuta, kada smo izašli na njegovu terasu, nakon što smo nešto čuli, vidio sam da mi nema kuće. Nikada niko od starijih ljudi od mene nije zapamtio da se nekada desilo nešto ovako. Ne daj Bože nikome, što kaže naš narod živa je glava, to je najvažnije“, ispričao je Hamdo.
Na izlazu iz Trusine zatičemo električare iz Elektrodistribucije, poslovnice Konjic, a Mirsad Miljević nam govori da ugrožene objekte isključuju s mreže, da su bez napona. Kaže nam da je struja stigla u jedan dio mjesta, te da je problematično prema Seonici jer su stubovi izvaljeni.
Put od Trusine do Buturović polja je prekinut, a iznad provalije je napravljen nasip kojim se saobraća. Dočeka vas uspon, a nakon toga se polako spuštamo i ubrzo stižemo u Buturović Polje. U jednom objektu, koji je osposobljen za prihvat neophodnih potrepština, isporučujemo pakete od Crvenog križa. Mještanima se s ovog mjesta vrši distribucija neophodnih stvari. Ovdje smo zatekli članove Lovačkog društva Neretvica, koji su se uputili prema Kostajnici da odnesu tražene artikle, članove Ronilačkog kluba Mostar, Dženisa Ćosića koji fudbalsku pauzu koristi da pomogne u distribuciji potrepština.
Saznajemo da je most prema Kostajnici ponovo u funkciji, krećemo u tom pravcu i zatičemo mehanizaciju u blizini te lokacije, gdje se intenzivno radi na raščišćavanju puta. Most je saniran i vozila saobraćaju preko njega. Kratko se zadržavamo kod mosta, a kolegica Samra, koja s Alisom i Medinom, dežura na Radio Konjicu, zove da saopštimo nove informacije.
Vraćamo se, a naredna lokacija je baza gorskih službi spašavanja, koja se nalazi na obali Jablaničkog jezera. Zatičemo mnogo spasilaca iz nekoliko gorskih službi, koji nas upućuju na GSS Prenj Konjic koji provodi aktivnosti uz koordinaciju Gradskog štaba CZ Konjic. Mensur Muhibić nam je ispričao da su spasioci bili angažovani na traženju nestalih osoba.
„Nažalost, nestale osobe nismo pronašli, a na raspolaganje su nam se stavili spasioci iz službi Ilijaš, Ilidža, Novi Grad, Trebević, Trnovo, Hadžići, MIBO komunikacije, spasilačka jedinica na vodi iz Konjica Gakić i s nama je to od osamdeset do sto ljudi. Pretraživali smo čamcima ovaj teren, nakon toga smo evakuisali dvojicu ljudi, od kojih je jedan trebao na dijalizu, evakuacija je još jednog stanovnika iz Parsovića, a oko pedesetak spasilaca je bilo angažovano na distribuciji hrane i vode po okolnim selima“, rekao je Muhibić, navodeći da se sve aktivnosti rade u koordinaciji sa štabom CZ Konjic.
U bazi spasilaca srećemo Elvira Hakalovića i doznajemo da je on još jedan mještanin Buturović Polja čija je porodica ostala bez krova nad glavom. Dolazimo do ruševina njegove četverospratne kuće, koja je sa još deset u njegovom komšiluku uništena.
„Teško je gledati. Uništena je kuća, štala, traktor, tri automobila, stoka, nemam riječi. Supruga i ja s dvoje djece živjeli smo ovdje desetak godina, sredili, taman počeli živjeti. Preselili smo kod komšije u njegovu kuću, dao nam je dok se nešto riješi. Tu večer mi je došao jedan komšija i sa dvojicom rođaka smo djecu povezali španerima i izvukli. Nakon par minuta što smo djecu izvukli, je kuća pala. Popadale su i ostale kuće, bratova i strašno je bilo. Voda je udarila i vezali smo se jedni za druge dok smo se izvukli. Čitav dan prolazim tuda, gledam, šta da radim ne znam, neka su djeca dobro, snalazićemo se i neko će rješenje biti. Bog daje i Bog uzima“, rekao nam je Hakalović.
Tugu i bol vidjeli smo na licima svih mještana Buturović Polja. Spremnost mnogih da im pomognu daje im snagu, ali je zasigurno da će trebati mnogo vremena da se saniraju posljedice ove katastrofe, u kojoj su izgubljeni životi i materijalna dobra.
radiokonjic.ba
06.10.2024.
