Rijetki su oni koji se ne sjećaju svog prvog učitelja ili učiteljice, a to sjećanje najčešće nosi samo lijepe uspomene. Danas, kada se obilježava Međunarodni dan učitelja, donosimo priču o trenutno najstarijem učitelju u Drugoj osnovnoj školi Konjic. On se zove Uzeir Trešnjo, a od milja ga svi zovu Učo.
Rođen je u Čuhovićima, gdje je završio osnovnu školu, a potom Gimnaziju u Konjicu. U Sarajevu je završio Pedagošku akademiju i odmah po stjecanju zvanja, 1983.godine dobija posao u selu Lukomir. Nakon pola godine prelazi u područnu školu Šabići, a potom su uslijedile godine rada u Bjelimićima, Dubočanima, Džepima, dok je za vrijeme rata, bio angažovan u Čuhovićima. Posljednjih 15 godina radi u centralnoj školi u Konjicu. Dok sjedimo u školskoj prostoriji, rado nam priča o svome pozivu koji obavlja punih 39 godina. Kaže, kada je krenuo u prvi razred, prva dva dana nije htio ići na nastavu, a onda je trećeg dana došao njegov učitelj Stanislav Rezić, uzeo ga u naručje i odnio u školu.
„I od tada sam zavolio školu, svoga učitelja kao čovjeka i prosvjetnog radnika i tako se rodila želja da budem učitelj. U to vrijeme biti učitelj je bilo veliko. Imali smo autoritet, poštovanje. U svim selima u kojima sam radio bio sam izuzetno cijenjen. Svugdje mi je bilo lijepo raditi, nikada nisam imao problema s djecom, niti sam im ikada uputio ružnu riječ. Djeca su kao cvjetovi, kako ih zalijevaš, tako će dijete i odrasti“.
Nastojao je, kaže, kroz svoj rad da djecu vaspitava, da budu pametna, mirna, poslušna, ne samo njemu, nego i roditeljima. Nakon ove odgojne mjere, dolazila bi i obrazovna.
„Davao sam sve od sebe da me dijete sutra kada odraste gleda kao roditelja, prijatelja, kojeg će pozdraviti na ulici kada se sretnemo. Imam djece koju sada učim, a učio sam i njihove roditelje. Postavim se uvijek tako da me djeca vole, poštuju i tu ljubav koju osjećam prema njima nikada ne mogu zaboraviti“-kaže nam vidno emotivan učitelj Uzeir.
Uprkos brojnim zdravstvenim problemima, tri infarkta, dvije kliničke smrti, svakodnevne terapije, učitelj Uzeir, ne posustaje. Vrijedno i predano obavlja svoj posao, radujući se svakom novom danu koji će provesti sa svojim učenicima u razredu.
„Kada krenem od kuće na posao, osjećajući se nekada i malo lošije, to sve nestane kada uđem u razred. Kada sam sa djecom, tada sam najsretniji i najsposobniji. Mi se i šalimo, razgovaramo, dogovaramo, igramo, ali i učimo“.
Iduće godine učitelj Uzeir puni 40 godina radnog staža. Zna da će odlazak u penziju biti emotivan, jer će mu, kako ističe, biti najteže odvojiti se od djece, svojih učenika.
„Biće mi žao djece, ali i kolega, koji su me uvijek poštovali i poštuju. Budućim kolegama poručujem da ne ulaze u razred ako nisu emotivni, „mehke“ duše, jer treba voljeti tuđe dijete isto kao i svoje“-poručio je učitelj Uzeir, čestitajući svim kolegama Dan učitelja.
radiokonjic.ba
05.10.2023.
samra@radiokonjic.ba