33 godine bez pravde: Porodice i saborci i dalje čekaju

Danas se navršilo 33 godine od tragičnog ubistva devet pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) na području Konjica. Tog 12. jula 1992. godine, na lokalnom putu Bradina – Repovci, živote su izgubili Aziz Jusufović, Ibrahim Mangić, Jasmin Radaslić, Isak Ljevo i Dražen Pandža iz Vojne policije, te Šefik Ajanović, Džemal Ferhatbegović, Ibrahim Jusufbegović i Salem Memić iz Odreda „Lisin“.

I nakon 33 godine, pravda za ovaj zločin ostaje nedostižna. Niko još uvijek nije odgovarao za ubistvo ovih devet pripadnika ARBiH, što je izazvalo duboku tugu, frustraciju i osjećaj napuštenosti kod porodica žrtava i njihovih saboraca.

“Veoma je tužno. Postoje djeca koja su se rodila nakon tog stravičnog zločina, koja nisu upoznala svoje roditelje”, kazao je Suad Golubić, pripadnik Vojne policije. Dodao je kako su mnogi roditelji preminuli, a da nisu dočekali pravdu za svoju djecu. “Nažalost, ni dan-danas nemamo pravnu državu, nemamo ni početak rješenja ovog zločina”, naglasio je Golubić, izrazivši iskrenu nadu da će pravda ugledati svjetlo dana.

Remzija Hondo, saborac nastradalih, opisao je današnji dan kao izuzetno težak, ističući da je i nakon 33 godine počinjeni zločin i dalje velika misterija. Hondo naglašava da nema nikakvih saznanja o počiniocima, te da ostaju samo sjećanja na hrabrost i djela poginulih.

“Naša su nedjela što se ne zna ko je počinilac, zašto je počinilac”, dodao je Hondo, naglašavajući težinu suočavanja s porodicama žrtava svake godine.

Amir Jusufbegović, brat ubijenog Ibrahima Jusufbegovića, s bolom je podijelio da su dvije majke preminule od prošlog obilježavanja, a da nisu saznale istinu o ubistvu svoje djece. “Na sramotu državi, na sramotu pravosuđu, nemam više ništa da kažem”, poručio je Jusufbegović.

Aida Tiro, sestra Džemala Ferhatbegovića, izrazila je duboku tugu i osjećaj da se “sve zna, ništa se ne zna”. Naglasila je kako, nažalost, ne postoji nada da će se išta riješiti.

Senad Memić, sin poginulog Salema Memića, emotivno je izjavio da emocije stoje kao i prvog dana, te da je svake godine sve teže. Primećuje da je sve manje prisutnih na obilježavanju, te da se čini da se zaboravlja.

“Izjave saboraca i porodica ogledaju se u opštem osjećaju da su institucije države zakazale. Nakon 33 godine svirepog ubistva, nema ni naznake optužnice, niti bilo kakvih konkretnih aktivnosti. Ne zna se ko su izvršioci, niti nalogodavci. Razumijemo gnjev porodica, razumijemo razočaranost saboraca”, poručio je Omer Lavić, predsjednik Koordinacije boračkih udruženja HNK i vršilac dužnosti predsjednika JOB-a Konjica, uz konstataciju da je od devet ubijenih saboraca samo majka Derviša još živa, dok su dvije preminule od posljednjeg obilježavanja. “Iza ubijenih je ostalo osmero djece, danas odraslih osoba, u koje se polaže nada da će imati snage da ova priča dobije sudski epilog”, kazao je Lavić.

Cvijeće su na spomen-obilježje položile porodice ubijenih, predstavnici Gradske uprave Konjica, Jedinstvena organizacija boraca/branilaca Konjic i Udruženje ratnih vojnih invalida. Iako se sjećanje na žrtve održava, odsustvo pravde ostaje bolna tačka za sve koji su ih poznavali i voljeli.

radiokonjic.ba

12.07.2025.

alisa@radiokonjic.ba