U porodici Mevlide Šahinović iz Buturović Polja, bajramsko jutro počinje rano, kada se na klanjanje bajram namaza ispraćaju muški članovi porodice. Nakon njihovog povratka, slijedi jutarnja kafa s prijateljima, a kasnije i porodični ručak.
Bajramsku radost preplave i sjetne emocije zbog najmilih koji više nisu s nama, ali kada se okupi porodica, najmlađi učine da se prebrode teški trenuci, kaže Mevlida.
„Teški su Bajrami u porodicama gdje neko nedostaje, to su ljudi koji su bili tu, sad ih nema, pa bude malo emocija. Nema svekrve, svekra, djevera, teško je. Ali opet, imamo svoju djecu, tu je snaha, tu je sin, tu su unučad, pa oni razbiju tešku atmosferu. Unučad su posebna priča. Zna se, kad je Bajram, tu su posebne kasice za skupljanje markica, za slatkiše, raduju se.“
Mevlida kaže da se stariji članovi porodice brinu da se tradicija očuva i da je prenose na najmlađe, da osjete ljepotu Bajrama, ljepotu druženja.
„Znaju šta je Bajram i učimo ih tome da znaju šta je ramazan, šta je Bajram. Učimo ih našoj tradiciji bosanskoj, moraju to da znaju. O komšiluku, isto tako, da se posjećuje, da se zna taj redoslijed, obavezno da se stariji obiđu. Drugi dan idemo na harem, da obiđemo naše šehide i proučimo Jasin.“
Mevlida, koja je porijeklom iz Bjelimića prisjetila se nekadašnjih običaja iz svog kraja.
„Kod nas je bio običaj da se dočekuju bajramdžije, tako smo ih mi zvali, a to su ljudi koji izađu iz džamije, odu na kahvu i onda dolaze na ručak kod rodbine. Mi smo imali uvijek punu kuću tih bajramdžija i uvijek kao djeca smo se radovali, ko će doći. Takmičili smo se, između sebe, koliko je u koga bilo bajramdžija, koliko je došlo ljudi na ručak. Majka i r. nena pravile su obilnu sofru. To sam dobrim dijelom i ja prenijela ovdje, dobrim dijelom sam i zatekla to ovdje.“
Mevlida Šahinović je sa svojim komšijama iz Buturović Polja spašavala mještane tokom oktobarskih poplava 2024. godine. Sjećanja su teška na taj period, ispričala je, i dodala da su uvijek spremni da pomognu komšijama. Ono što je danas ohrabrujuće, kazala nam je, da se vraća život u Buturović Polje, u Neretvicu.
„Nakon ovih naših dešavanja zadnjih godinu, dvije, mislim da postoji život ovdje, da nije zamrlo. Nije Klis umro i svaki dan je sve bolje i bolje, uz pomoć raznih institucija koje su pomagale u ovom našem kraju, a bilo ih je jako puno. Ljudi su se vratili u život, živi se, radi se, komunicira se. Ljudi su dobrim dijelom i kuće napravili, jedni kupili, jednima napravili, uselili se u svoje domove. Ima još par koji čekaju, ali i oni će ako Bog da brzo, da se i ta agonija riješi, da imaju svoj krov nad glavom“, riječi su Mevlide Šahinović, koja je vjernicima poželjela puno sreće, zdravlja, rahatluka u životu, a pogotovu ljepote u ovim bajramskim blagdanima.
radiokonjic.ba
20.03.2026.
