Povodom 3. decembra, Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, razgovarali smo s Amirom Hondo i njenim sinom Emirom, koji ima cerebralnu paralizu. Njihova priča o upornosti, borbi i konačnom trijumfu na sportskom polju šalje snažnu poruku o nadi i mogućnosti.

Amira nam je ispričala o njihovoj 31-godišnjoj borbi za Emira.

“31 godinu se mi borimo da on hoda, da se on osamostali, a nekako ‘Konjički cener’ nam je bio kao šlag na tortu, da dokažemo da može i da smo mi uspjeli.”

Učešće u utrci, uprkos svim prognozama, bio je emotivni vrhunac njihove borbe.

“Učešće na ‘Konjičkom ceneru’ bio je trenutak koji sam čekala 31 godinu; iako niko nije vjerovao u nas, ja sam znala šta Emir i ja, kao tim, možemo, a ideja je potekla slučajno jer smo htjeli pokazati da smo uspjeli nakon svih godina truda, te ako uspijemo, da ćemo možda biti motivacija drugim roditeljima koji imaju iste probleme.”

Emir je s ponosom opisao svoje iskustvo na utrci i poslao snažnu poruku svima, mladima i starima:

“To mi je bio kao šlag na tortu svima. Treniranje, rekreacija, upornost, trud, sve je to život! Volja, upornost, trud i rad, to se isplati. Rekreacija, sport, plivanje… to mi je dalo vjetar u leđa.”

Kao svoje omiljene aktivnosti ističe muziku, fitness, gledanje automobila i šetnju, te pomoć mami u kućanskim poslovima.

Amira je uputila apel zajednici i institucijama za podršku roditeljima:

“Tim roditeljima je strašno potrebna pomoć ljudi, od opštine, od prijatelja. Nekad i lijepa riječ puno znači. Mislim da bi se mogli svi uključiti u pomaganje, da se ta djeca uključuju u sportove, jer tim uključivanjem pomažete i tom djetetu, pomažete i cijeloj porodici.”

Prisjetila se i trenutka dobijanja dijagnoze: “Kada smo dobili dijagnozu, dobili smo: ‘On neće moći ništa, on će biti biljka. U početku je bio šok, pa plačemo, a onda kontamo: ‘Pa hajmo nešto probati!'”

 Njihov put oporavka, koji je uključivao liječenja u Sloveniji, Zagrebu, Njemačkoj i na Kipru, finansirali su sami:

“Nije nam bilo teško jer smo vidjeli da idu rezultati. Nije mi žao jer uspjeli smo da dignemo dijete, osamostalimo. Da se osoba sa cerebralnom paralizom može brinuti o sebi, da može ostati sam i obavljati svakodnevnicu koju obavlja zdrav čovjek.”

Amira je naglasila i problem predrasuda, ističući da se takve stvari nose iz kuće:

“Bilo je tih ružnih pogleda. Vremenom sam toliko očvrsnula da bih se okrenula i rekla: ‘On je pametniji od vas. Ne hoda dobro, ali pametniji je od vas.'”

Njen savjet roditeljima je da razgovaraju sa svojom djecom o različitostima:

“Da postoje drugačiji ljudi. Možda lošije hoda, možda drugačije izgleda, ali da su ti ljudi isto vrijedni i da ih treba poštovati. Roditelji moraju oboje biti uključeni, ne samo majka.”

Poruka Amire Hondo svim roditeljima koji se suočavaju sa sličnim izazovima glasi:

“Želim im da se bore, da budu uporni. I kad im kažu doktori, i kad im kaže okolina da ne može, nek se oni bore. Može. I sigurno može!”

radiokonjic.ba

03.12.2025.