Bivši selektor bh. reprezentacije Miroslav Ćiro Blažević otkrio je na svom Facebook profilu da se prvi put u životu napio zbog Zmajeva, odnosno reprezentacije BiH i pobjede protiv Belgije.

Ćirino obraćanje prenosimo u cijelosti.

– Nakon dvije pobjede protiv Belgije u samo pet dana, napio sam se prvi put u životu. Evo jednog od mojih prisjećanja na te lijepe dane kao selektor Bosne i Hercegovine:

Moj otac Mato je, nažalost, bio alkoholičar. Kao dijete sam ga gledao kako dolazi kući pijan, razbija tanjire, lomi čaše i dovodi druge pijance da prave cirkus. Sa 13 godina sam rekao: ‘Bože, daj mi brzo te godine kada ću biti jači od njega’.

Obožavao sam svoju majku Katu, bila je prava svetica, pa sam želeo da što pre doživim te godine i da je zaštitim od njega.

Nekoliko godina kasnije, kada sam napunio 17 godina, na Jahorini sam u flanelskoj majici postao prvak Jugoslavije u trčanju na daljinu. Do tada ni jedan Bosanac nije uspio jer su ta prva mjesta uvijek bila rezervisana za Slovence. Ja sam tada jak ko drvo, a Mato pravi novi cirkus po kuci…

Uhvatim ga za ruke i kažem: ‘Tata, dosta je, nećeš više maltretirati moju mamu.’

‘Brate, brojim do tri’, kaže, ‘ako ne pustiš, sjeban si!’

Jedan, dva, pa tri, i ne puštam ga. Vidim u njegovim očima da se divi mojoj snazi ​​jer se ne može ni pomaknuti od toga koliko ga čvrsto držim…

Ta majka, ta svetica koju ja pokušavam da zaštitim, otišla je u tom trenutku do peći, gdje su drva, uzela cjepanicu i razbila me po leđima.

“Sram te bilo, diraćeš tatu!”, vikao je na mene.

“Mama, izvini, izvoli”, kažem i pustim ga.

Takve su tada bile majke…

Međutim, on se ponovo okreće prema njoj i kaže: “Jebem ti mater, jesam li ti rekao da se ne miješaš”. (Takvi su valjda bili i oni očevi koji vole da piju).

Nedugo zatim Mato me nazvao, stavio rakiju na sto i rekao: “Ajde sine, zezaj se s tatom”. Odmah sam mu rekao da neću.

‘U inat tebi…’, kažem mu, ‘Nikad neću piti!’

Tada mi je rekao da od mene nikada neće biti muškarca jer, po njegovoj filozofiji: jebeš čoveka koji ne pije…

Od tada nisam popio ni kap alkohola, kao što sam mu obećao, ali nakon utakmice sa Belgijom, koju sam kao selektor bh. reprezentacije dobio u Genku sa 4:2, nisam imao ništa drugo. Naime, obećao sam nebu da ću se napiti ako pobedimo, a nismo ih pobedili – uništili smo ih!

Sećam se kao da je bilo juče. Rano smo poveli u Belgiji, Džeko je postigao impresivan gol, a izjednačili su u najgorem trenutku, početkom drugog poluvremena. U drugom poluvremenu izgledalo je kao da su bliži golu, ali nakon 12-minutne pauze zbog navijačke baklje, koju sam morao lično da smirim preko mikrofona da sudija ne bi otkazao utakmicu, stvari su se vrlo brzo počele mijenjati u našu korist.

Imali smo jedan prekid na uglu, a vidim Jahića kako stoji kao Sveta Gera.

“Što stojiš, mama ti piša…”, vičem mu, “idi tamo i daj gol!”

On ide i – molim vas, pogledajte ovo – postiže gol!

Tu je pukla šibica…

Do kraja smo protiv njih postigli ukupno 4 komada i ostvarili jednu od najvećih pobjeda bh. reprezentacije u historiji. Revanš je odigran za samo pet dana na Bilinom polju u Zenici, stadion je rasprodat, a atmosfera uzavrela. Međutim, mi tome nismo pokleknuli i bili smo na visini zadatka koji je stavljen pred nas.

Već nakon 15 minuta vodili smo sa 2:0.

Edin Džeko je postigao oba gola, a ja sam zadovoljno sjedio, nasmijan i gledajući svoje remek-djelo.

Na kraju poluvremena, u kojem je Belgija imala samo jedan udarac na gol, na stadionu se skandiralo: ‘Ćiro majstore!’, ‘Ćiro majstore!’

U tom trenutku sam znao da ćemo pobijediti i da nam niko neće stati na put da osvojimo drugo mjesto u ovoj našoj izuzetno jakoj grupi. Od Belgije smo uzeli 6 bodova za 5 dana, a Turcima, koji su tada bili trećeplasirana reprezentacija Evrope, nismo dozvolili da prođu mnogo bolje.

Kako onda, pitam te, ako se ne napijem… A Mato bi bio ponosan jer sam, izgleda, konačno postao čovjek, napisao je Blažević na svom Facebook profilu.

—

—