Sliško je razgovor za N1 započeo jučerašnjim telefonskim pozivom.

“Mislim da me prvi nazvao novinar portala Mondo, gospodin se predstavio, bio je baš kulturan, i pitao me za pet predmeta koje ima. Počeću ovako: Što se tiče tri prsta. Prvi put smo se okupili sa U-14 reprezentacijom u aprilu 2022., a sada u avgustu, kada sam deci rekao da nije dozvoljeno proslavljanje i izražavanje nacionalističkih rituala dok smo u reprezentaciji. Bilo da je neko Bošnjak, neko Hrvat ili Srbin… svi se moramo poštovati. Prvo sam to naglasio. Djevojka koja je kasnije ušla u reprezentaciju jednom je na treningu pokazala tri prsta. To nam je smetalo i uveče, ne na treningu, nego gledajući snimak utakmice, a ne film o Srebrenici, a ne o ratu, ja sam djevojčici naglasila da se to ne radi, da tri prsta je nacionalistički pozdrav i to u reprezentaciji BiH nije dozvoljeno”, kaže Sliško.

Bh. trenerica tvrdi da je svojim igračima govorila i o međusobnom poštovanju i poštovanju državne zastave.

“Rekao sam im: ‘Djeco, prije početka utakmice poštuje se himna Bosne i Hercegovine i svake druge zemlje okrenuvši se prema zastavi, da se poštuje ta himna, da se potpuno šuti. Kada se zapjeva himna Bosne i Hercegovine, zamolit ću vas da stavite desnu ruku na srce.’ Što se tiče ta tri prsta, zabranio sam pokazivanje tri prsta kada je on pored nas ili kada imamo zastavu Bosne i Hercegovine u rukama radi fotografisanja. Rođen sam pod zastavom Bosne i Hercegovine, tamo živim i radim. Smatram to uvredom za sve u Bosni i Hercegovini, a posebno za Majke Srebrenice koje su preživjele genocid od 1992. do 1995. godine. To je jedino što sam priznao da sam zabranio. Tri prsta – ne. Poštovanje državne himne – da.”

Selektor tvrdi da, za razliku od nacionalista, izražavanje vjerskih osjećaja nikada nije bilo zabranjeno.

„Što se tiče krštenja djece kada uđu u igru… to niko od nas nije vidio. U mom klubu imam i devojčicu, Milicu D., koja živi u mojoj kući, koja se krsti kada uđe u igru, koja se krsti kada konačno pogodi posle pet promašaja, kada izvodi slobodna bacanja. To je njeno apsolutno pravo. Da li će neko kleknuti pri ulasku, poljubiti patos, učiti Ezubilu, Fatihu ili nešto drugo, to je njihovo pravo. Notorna je laž da sam rekao da je zabranjeno.”

Selektor se osvrnuo i na slučaj “izbacivanja djeteta” na graničnom prelazu Gradiška.

„Iz Slovenije smo krenuli nakon svečanog zatvaranja turnira „Slovenija bal 2022“ u 21 sat. Dan pre našeg odlaska javila mi se majka Milice B. putem viber poruka koje i danas imam u telefonu. Čestitala nam je na pobjedi. Zamolila me je da joj kćerka po povratku ode na granični prijelaz Gradiška, kako ne bi morala dolaziti u Sarajevo i da bi odveli djevojčicu. Rekla mi je, citiram: ‘Nemam šta doći u Sarajevo, jer je radni dan’. Odgovorio sam gospođi da smo pokupili djecu ispred hotela, ušli smo u autobus i tim istim autobusom ću vratiti djecu tamo gdje smo ih odvezli da ne ostavim dvije djevojčice u Gradišci, dvije u Zenici, dva u Tešnju, Doboju, Tuzli i povratak u Sarajevo praznim autobusom. Mislim da je to netačno, da se sutra nešto ne bi desilo. Dama je odgovorila ‘U redu. Moja Milica te zaista hvali kao trenera. Ima stvari koje ti radiš, a ona ne radi u klubu’. Imali smo taj kratak razgovor o njenom radu i napretku i odlučila sam da razgovaram sa vama ujutru. Kasnije sam saznao da je dijete razvedenih roditelja, da stvarno nema šanse da dođe, ujutru sam joj odgovorio da će Milica ipak ići u GP Gradiška i da mogu doći po nju za određeno vrijeme. Ranije su me kontaktirali i u vezi Teodore. Sada govorim o jednoj drugoj djevojci, kojoj su majka i trener sve to isticali i koja je mene za to optužila. Rekao sam im da ne može da izađe. Kada sam razgovarao sa Miličinom majkom, oko 22:00 ili 22:30, rekla je da je već na graničnom prelazu i da ih čeka oboje. Kada smo stigli na granicu, pre nego što je druga devojčica, čiji roditelj nije čekao, krenula, pitali smo je pred svom decom i dvojicom vozača da li želi da izađe sa Milicom, da li je na način, da je odvedem do ulaznih vrata, da njena majka ne dolazi u Sarajevo u pet ujutro, a djevojka mi je rekla da bi izašla ako joj se dozvoli. Pitao sam čak i Miličinu majku, koja je bila tamo sa drugaricom, da li bi bio problem da povežu i Teodoru koju poznaju dugo, na šta je gospođa odgovorila da nije problem i da je na njoj način.”

Sliško je potom upitao zašto je takav slučaj napravljen iz čiste situacije, kada je nedavno trenerica U-18 ženske reprezentacije Dragana Svitlić bez ikakve najave i dozvole odvela sa sobom dvije djevojke u Banjaluk na beogradski aerodrom. KS BiH, a ostali su djevojke ostavili da se same vrate u Bosnu i Hercegovinu.

„O Svitlici niko neće pričati, ali ja, koji vodim selekciju U-14, sam tema medijskih naslova. O Svitlici, o Darku Kosiću, koji je dužan 200 hiljada, na čija vrata ljudi svakodnevno dolaze, pitaju FIBA-u, pitaju KSBiH koliko duguje i koliko djece je upropastio.”

Međutim, ono što je najviše zaboljelo selektora je optužba vezana za tjeranje djece da gledaju film o Srebrenici.

“Svom sinu nisam rekao da mora da gleda film o Srebrenici, a kamoli djeci koja igraju za reprezentaciju. Jedini filmovi koje smo gledali su video igrice, njih osam. Film o Srebrenici, Srebrenici, majkama, žrtvama, niko ih nije spominjao”.

Jasna Sliško ima teoriju zašto joj se sve to dešava i koji je krajnji cilj pritiska koji se na nju vrši.

“Darko Kosić, trener djevojčice koja je sve ovo rekla, Teodore G., kojoj ne znam ime majke, niti me zanima, upoznaću je na sudu, pa je Kosić pozvao visoke članove KSBiH februara i zatražio da djecu koju on trenira u reprezentaciji Bosne i Hercegovine, ali samo pod uslovom da je selektor U-14 selekcije. Na svom Facebook profilu ima postove na kojima veliča svaku igračicu koja igra za reprezentaciju Srbije, nalaze se fotografije djevojaka sa tri podignuta prsta, koje su iz Bosne i Hercegovine. Na to imaju pravo, jer nastupaju za Srbiju. Ali Kosić želi da okalja moje ime i da bude selektor. Zamolio me da odvedem njegovog pomoćnika u stručni štab, a da će zauzvrat dozvoliti djeci da igraju za Bosnu i Hercegovinu. Djecu prvo šalje u Srbiju, a ako ne prođu pripremni period, onda ih šalje da igraju za Bosnu i Hercegovinu. To sam napisao u svojim izvještajima Košarkaškom savezu prije godinu i po dana.”

Selektorka U-14 reprezentacije kaže da je u posljednja 24 sata dobila dosta prijetnji i uvreda putem društvenih mreža.

“Pišu, vrijeđaju me, odsjeću mi ruku, psuju mi ​​majku, dijete. Neka svi dođu i ja ću stati pred njih, ali dok sam u Bosni i Hercegovini neću dozvoliti određene stvari”.

Posljednja kontroverzna stvar koju su mediji objavili je oduzimanje telefona, što Sliško ne poriče.

“Djeci uzimamo telefone radi mira, zbog poštovanja, radi razvijanja drugarstva. Za mene telefon prvo oduzima vrijeme, a ne djevojci od 12 ili 14 godina. Djeci smo telefone uzimali uveče u 22:30 ili 23:00, ovisno o vremenu spavanja ili obaveznom odmoru. Telefone smo vratili nakon doručka u 8:30 kako bi djevojčice kontaktirale roditelje. Ponovo smo uzeli telefone od 13:00, jer je tada odmor obavezan. Nakon pauze, djeca ponovo dobijaju telefone od 16:00 do večernjeg treninga. Zbog toga smo tri dana imali neprekidne opstrukcije Teodore G. na turniru. Razgovarali smo s njom privatno. Ona tvrdi da čitamo njihove poruke, što apsolutno nije tačno. Ne zanimaju me poruke koje pišu jedni drugima, niti s kim se dopisuju. Kasnije sam saznao da je ona, zajedno sa svojom majkom i svojim trenerom, izmišljala najodvratnije laži o meni. Nije u redu da komuniciraju sa svojim trenerima, slušaju šta im govore, a ne slušaju nas koji smo tu za njih.”

Sliško kaže da se ovakve stvari nikada ranije nisu dešavale i da nikada ranije nije imala problema ove vrste.

“U reprezentaciji sam, kao pomoćni trener, od 2017. godine. I tada su se javljali telefoni, a tada je selektor Merhunisa Omerović, identično se pričalo o poštovanju naše zemlje i zastave, identično se i himna slušala s rukom na srcu. Nikad nije bilo apsolutno nikakvih problema. Problem je bio sa selektorom U-18 Svitlicom, te Kosićem, koji uvijek stavlja Srbiju ispred Bosne i Hercegovine. Da se pitam, on ne bi ni bio u Alijansi. I već dugi niz godina radim sa djevojkama drugih vjera i nacionalnosti. Pitajte ih sve, od Irene Vrančić, Jovane Marković, Nine Delić, Milice Dragičević, pa čak i mog selektora Slaviše Žigovića, da li sam ikada uvredio Srbiju, krst, tri prsta…“

Jasna Sliško se o svemu već obratila sudu.

“Za sve imam dokaze i za svaku riječ za koju sam kriv, ako sam kriv, ne samo da ću podnijeti ostavku, već sam spreman i u zatvor. Stojim iza zabrane pokazivanja tri prsta, stojim iza poštovanja himne Bosne i Hercegovine. Poštujem Košarkaški savez Bosne i Hercegovine, poznajem uslove pod kojima djeluje, uz minimalnu podršku naše države. Ako su nam dali uslove da bilo gdje putujemo 10-15 dana na pripreme, mislim da to moramo ozbiljno iskoristiti, a ne da se rugamo kao da smo u cirkusu”, zaključila je Jasna Sliško.